|
|
| < | prosinac, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj bjeg od stvarnosti..neka moja razmišljanja. Moje verse na papiru :) Suočavanje s očitim, i spoznaja nećega novog. Moje pametovanje i moji strahovi. Sve ono što ne dijelim, i ono što dijelim s bližnjima...Čitav moj svijet :)
Pjesme:
************************
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Nikom na svijetu kao meni nije
liju mi teške novembarske kiše
A ti ne pitaš kako mi je
jer ti nisi ti vise
Kažu da me varaš
kažu da me ostavljaš
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
A ti ne pitaš kako mi je
Godine prolaze
laste mi ne dolaze
ne mirišu mi zumbuli
A i ti me iznevjeri
a i ti me iznevjeri
Ti nisi ti više
i što mi je najbolnije
Kažu mi da si zavoljela drugog
i da ti ništa moje drago nije
a ti ne pitaš kako mi je ...
************************
Ti i Ja smo mogli sve,
ljubav takva desi se
u životu jednom tek
ili nikada.
Pamtim sve, Malog princa
čitaš mi, vani snjeg
ispod jelke pokloni,a
na radiju je pjesma
da sve ima kraj.
Ti i Ja smo mogli sve,
dole kod gimnazije,
sitan pjesak Azije
sav prebrojati.
Ti i Ja smo mogli sve,
pješke doć do Afrike,
ljubit se kod trafike,
zvjezde brojati.
Fotografije, znaš,
izbljedile su sve,
čitav vjek ne znam
s kime si ni gdje
Al` za sjećanje ova
pjesma tvoja je.
Ti i Ja smo mogli sve,
sakrit suncu oblake,
i kad kiša prestane
ispod duge proć.
Ti i ja smo mogli sve,
zbog nas su se palile
nebeske slikovnice,
da neprođe noć.
Ti i Ja smo mogli sve,
plakat nasred ulice,
stoput reci VOLIM TE,
i oprostiti.
Ti i Ja smo mogli sve,
kao ptice selice,
otići i vratit se,
al` smo se izgubili...
************************
I dok Božić prolazi
Moja sreća k tebi dolazi
Kroz snijeg se tiho probija
Da bi samo tvoja bila...
Da ne misliš da te zaboravlja
Onaj koji sreću otkriva
I da tada govori ti
Kako najljepše što može biti si...
Kada oko sebe osvrne se
Tad shvaća da uvijek tvoja bila je...
Sretan Božić svima!
Živimo u okrutnom svijetu
Želimo se nositi s njim
ali iz dana u dan pokleknemo
I opet, i opet...
I opet se dižemo
Uspravljamo leđa
Stišćemo šake i zube
Lice nam se grči
Ali usne razvlačimo
Razvlačimo u smiješak
Kako nitko ne bi vidio
Da nitko ne zna
Da smo slabi
I iako znamo,
i ti i ja
Da je tako i drugima
Šutimo i trpimo
Veselimo se kao da ništa nije bilo
Pokušavamo dogurati do kraja
Želimo u san utonuti s mirom,
Ali teškom spoznajom
Da je i sutra tako
I onda se vrtimo
Kao na ringišpilu
Ali ne posustajemo...
Opet otvaramo oči i koračamo
Koračamo u dan
S nadom u bolje vrijeme
U vrijeme koje će priznati slabe
Ono koje će dopustiti plač
I koje će ti držati ruku
I onda kad to nećeš htjeti...
Da, doći će taj dan...Ja još vjerujem
Vjerujem da slabost nije slabost
Već da je i to hrabrost
Pitajte svoga bližnjega, i vidjet ćete
Ako prizna slabost, to je to.
Morat ćete mu pružiti ruku
Čestitati i reći
Najhrabriji si čovjek kojega znam :)
Voljela sam jako tebe
Sve od neba pa do zemlje...
Volim te još i više
Čak i od male kapi kiše...
Voljet ću te dovjeka
Pa i nakon lanjskog snijega...
Zemlja se oko svoje osi okreće
Ali moj život neće...
Moja ljubav podređena je tebi
To je tako makar možda ja to nebi...
Ali sreći zapovijedat ne mogu
Pa kad te vidim padam s nogu...
Žao mi je kad te nema
Kad je srce daleko
Kada oči ne vide
Pa se često bojim
Da kraj druge snivaš
Ali to sve nestane
Kada tvoje usne me dotaknu
Tada znam...ti si moj...i sretna sam!
Noći, dani prolaze
Moje misli k tebi dolaze.
Tiho ti na uho šapćem
Da zbog tebe noćima više ne plačem.
Sada samo lijepe misli moje
O tebi u mojoj glavi roje.
U mojom očima postao si divan
Što znaći da još i više o tebi snivam.
Svakog jutra molim Boga
Da me čuva kraj ramena tvoga.
I na kraju ovog teksta
Želim da ovo ne nesta.
Da,sretna sam...ali...
Zašto je to uvijek tako?! Zašto jedno dobro prijateljstvo ne može i dalje normalno funkcionirati iako su isti ti prijatelji jedno drugome rekli svoje osjećaje? ZAŠTO? Odjednom smo postali par,ali samo to. Više nema dugih razgovora telefonom, dugih šetnjica gradom u kojima se smijemo, razgovaramo o problemima njegovim i mojim... Ne,ne! Odjednom smo postali par.
Da,sretna sam...ali...
Sada svaki naš razgovor započinje i završava sa bok i poljupcem. DA, lijepo je to..ali to je sve. Nema više onih tajni koje smo jedno drugome povjeravali kao prijatelji. Nema više pogleda koji su govorili sve. Ne,ne! Odjednom smo par.
Da,sretna sam...i to je to!
Volim ove male slatke muke. Volim ona iščekivanja poruke i poziva. Volim neizvjesnost njegove pojave.
Da,sretna sam...i nadam se tomu i dalje biti!
Pogledala sam te duboko u oči
I pitala se dal ću moći
Iz sveg srca ja sam vjerovala
Da je prava prilika
Skupila sam svu hrabrost svijeta
I preko ponosa svoga prešla
Tiho sam ti na uho šapnula
Da sam te svaku noć sanjala
Da sam zapamtila tvoje oči
Kako gledaju me u noći
Svoju tajnu dugo čuvanu
Napokon sam otkrila
Na tren sam oči sklopila
Čekajući neki znak
U sebi sam molila da ovo nije kraj
Blago sam te pogledala
I na tvome licu osmjeh otkrila
Srce mi je zaigralo
A oči proplakale
Pitao si dal sam dobro
Nikad bolje izustila sam...
NAdam se da sreća nije prolazna...ne u mojem slučaju...
Da si barem ovdje pored mene ti...
Da te onako nježno zagrlim...
Pa da zaspem na tvojim rukama...
Da me čuvaš od zlih sila...
Sila koje me razdvajaju od tebe
dok tiho plovim kroz snove...
Da si barem ovdje ti...
Pa da mi pokažeš da mogu voljeti...
Da znam da si onaj tko će znati
kako samnom postupati...
Noć je bila duga, možda i preduga,
dok smišljala sam kako ispuniti jednom dato obečanje.
Mislila sam kako ti opet priči,
priči na drugačiji način...
Nešto ti reći...jednu,dvije rijeći tek.
Reći zašto si ušao u moj život.
Onako polako...ali sigurno.
Noć je bila duga, možda i preduga,
ali niti jedno riješenje nije se pokazalo.
Možda jer je bio mrak.
Iduće noći svjetlo će ostati upaljeno.
Tako da znaš koji je moj prozor.
Da znaš, da mislim na tebe.
Jednog dana sam se probudila.
Nabacila sam svoj najljepši osmjeh na lice.
Zašto?
Da on ne vidi kako sam plakala.
Da ne vidi da me je zabolilo to što je rekao.
Odlazi.
Možda zauvijek.
A možda i ne.
Ja se nadam da ne.
Jer, što ću ja bez njega.
Tko će se smijati samnom?
Tko će me zabavljati?
Tko će me tješiti?
Nemoj otići...ne još...
Još dan je jedan bez tebe utonuo u sjenu ... Još je jedan dan bio ispunjen mojim srcem tugom... Još jedan dan prošao je u mojih bezbroj pitanja... Ali ipak. Po nećemu se razlikuje od stotine drugih dana. Da. Spoznaja. Jedno svjetlo me osvjetlilo. Konačno. Ali nažalost. Spoznaja da gledaš i voliš drugu. Znam. Možda je bolja. Ali možda i nije. Jer...nije mi jasno što vidio si u njoj?! Zašto ona?! Zašto sad ja opet gubim...Ja koja se uklapam u njegov tip ... Ne shvačam ga. Uopće.
Stvarno ne znam. I k'o da na ovom svijetu nema niti jedne druge teme o kojoj bi razmišljala ja se zamaram time. Umjesto da okrenem novu stranicu i počnem ispočetka.
Ali, nije lako...Nije,kad svaki dan sam rame uz rame s njim. Kad svaki dan s njim djelim bezbroj rijeći,osmjeha...
Ne. Još nije vrijeme da krenem iznova.
Znat ću kad bude.
Vjerujte mi.
Znam to.
Ne predajem se još.
Još u meni ima nade...Jer kako kažu:Nada umire zadnja...ima još vremena.
Ovo je tek početak ...Početak jedne borbe.
Ne predajem se ja tako lako.
